John 6

1Potom otide Isus preko mora mora Galilejskoga kod Tiverijade. 2I za njim iđaše mnoštvo naroda, jer viđahu čudesa njegova koja činjaše na bolesnicima. 3A Isus iziđe na goru, i ondje sjeđaše s učenicima svojijem.

4A bijaše blizu pasha praznik Jevrejski. 5Podignuvši dakle Isus oči, i vidjevši da mnoštvo naroda ide k njemu, reče Filipu: gdje ćemo kupiti hljeba da ovi jedu? 6A ovo govoraše kušajući ga, jer sam znadijaše šta će činiti.

7Odgovori mu Filip: dvjesta groša hljeba nije dosta da svakome od njih po malo dopadne. 8Reče mu jedan od učenika njegovijeh, Andrija, brat Simona Petra: 9Ovdje ima jedno momče koje ima pet hljebova ječmenijeh i dvije ribe; ali šta je to na toliki svijet!

10A Isus reče: posadite ljude. A bješe trave mnogo na onome mjestu. Posadi se dakle ljudi na broj oko pet hiljada. 11A Isus uzevši one hljebove, i davši hvalu, dade učenicima, a učenici onima koji bijahu posađeni; tako i od riba koliko htješe. 12I kad se nasitiše, reče učenicima svojijem: skupite komade što pretekoše da ništa ne propadne.

13I skupiše, i napuniše dvanaest kotarica komada od pet hljebova ječmenijeh što preteče iza onijeh što su jeli. 14A ljudi vidjevši čudo koje učini Isus govorahu: ovo je zaista onaj prorok koji treba da dođe na svijet. 15A kad razumje Isus da hoće da dođu da ga uhvate i da ga učine carem, otide opet u goru sam.

16A kad bi uveče siđoše učenici njegovi na more, 17I uđoše u lađu, i pođoše preko mora u Kapernaum. I već se bijaše smrklo, a Isus ne bješe došao k njima. 18A more se podizaše od velikoga vjetra.

19Vozivši pak oko dvadeset i pet ili trideset potrkališta ugledaše Isusa gdje ide po moru i došao blizu do lađe, i uplašiše se. 20A on im reče: ja sam; ne bojte se. 21Onda ga s radošću uzeše u lađu; i odmah lađa bi na zemlji u koju iđahu.

22Sjutradan pak narod koji stajaše preko mora kad vidje da lađe druge ne bješe ondje osim one jedne što u nju uđoše učenici njegovi, i da ne uđe Isus s učenicima svojijem u lađu nego sami učenici njegovi otidoše, 23A druge lađe iz Tiverijade dođoše blizu onog mjesta gdje jedoše hljeb kad Gospod dade hvalu,

24Kad vidje narod da Isusa ne bješe ondje ni učenika njegovijeh, uđoše i oni u lađe, i dođoše u Kapernaum da traže Isusa. 25I našavši ga preko mora rekoše mu: Ravi! kad si došao ovamo?

26Isus im odgovori i reče: zaista, zaista vam kažem: ne tražite me što čudesa vidjeste, nego što jedoste hljeba i nasitiste se. 27Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vječni život, koje će vas dati sin čovječij, jer ovoga potvrdi otac Bog.

28A oni mu rekoše: šta ćemo činiti da radimo djela Božija? 29Odgovori Isus i reče im: ovo je djelo Božije da vjerujete onoga koga on posla.

30A oni mu rekoše: kakav dakle ti pokazuješ znak da vidimo i da vjerujemo? šta radiš ti? 31Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: hljeb s neba dade im da jedu.

32Tada im reče Isus: zaista, zaista vam kažem: Mojsije ne dade vama hljeba s neba, nego vam otac moj daje hljeb istiniti s neba; 33Jer je hljeb Božij onaj koji silazi s neba i daje život svijetu. 34Tada mu rekoše: Gospode! daj nam svagda taj hljeb.

35A Isus im reče: ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji mene vjeruje neće nikad ožednjeti. 36Nego vam kazah da me i vidjeste i ne vjerujete. 37Sve što meni daje otac k meni će doći; i koji dolazi k meni neću ga istjerati napolje.

38Jer siđoh s neba ne da činim volju svoju, nego volju oca koji me posla. 39A ovo je volja oca koji me posla da od onoga što mi dade ništa ne izgubim, nego da ga vaskrsnem u pošljednji dan. 40A ovo je volja onoga koji me posla da svaki koji vidi sina i vjeruje ga ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan.

41Tada vikahu Jevreji na njega što reče: ja sam hljeb koji siđe s neba. 42I govorahu: nije li ovo Isus sin Josifov kojemu mi znamo oca i mater? kako dakle on govori: ja siđoh s neba?

43Onda Isus odgovori i reče im: ne vičite među sobom. 44Niko ne može doći k meni ako ga ne dovuče otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan. 45U prorocima stoji napisano: i biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od oca i nauči, doći će k meni.

46Ne da je ko vidio oca osim onoga koji je od Boga: on vidje oca. 47Zaista, zaista vam kažem: koji vjeruje mene ima život vječni.

48Ja sam hljeb života. 49Ocevi vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe.

50Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. 51Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; koji jede od ovoga hljeba življeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću dati za život svijeta.

52A Jevreji se prepirahu među sobom govoreći: kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo? 53A Isus im reče: zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijela sina čovječijega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi.

54Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni, i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan: 55Jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo piće. 56Koji jede moje tijelo i pije moju krv stoji u meni i ja u njemu.

57Kao što me posla živi otac, i ja živim oca radi; i koji jede mene i on će življeti mene radi. 58Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što vaši ocevi jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj življeće vavijek. 59Ovo reče u zbornici kad učaše u Kapernaumu.

60Tada mnogi od učenika njegovijeh koji slušahu rekoše: ovo je tvrda besjeda! ko je može slušati? 61A Isus znajući u sebi da učenici njegovi viču na to, reče im: zar vas ovo sablažnjava?

62A kad vidite sina čovječijega da odlazi gore gdje je prije bio? 63Duh je ono što oživljava; tijelo ne pomaže ništa. Riječi koje vam ja rekoh duh su i život su.

64Ali imaju neki među vama koji ne vjeruju. Jer znadijaše Isus od početka koji su što ne vjeruju, i ko će ga izdati. 65I reče: zato vam rekoh da niko ne može doći k meni ako mu ne bude dano od oca mojega.

66Od tada mnogi od učenika njegovijeh otidoše natrag, i više ne iđahu s njim. 67A Isus reče dvanaestorici: da nećete i vi otići? 68Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode! kome ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života. 69I mi vjerovasmo i poznasmo da si ti Hristos, sin Boga živoga.

70Isus im odgovori: ne izbrah li ja vas dvanaestoricu, i jedan je od vas đavo? A govoraše za Judu Simonova Iskariota, jer ga on šćaše izdati, i bijaše jedan od dvanaestorice.

71